Planinarenje

SURADNJA SAVEZA SPORTSKE REKREACIJE “SPORT ZA SVE”
PRIMORSKO-GORANSKE I ŠIBENSKO-KNINSKE ŽUPANIJE
PLANINARSKI POHOD NA DINARU (1831m n/m)
22. listopada 2016. godine

Povodom svjetskog dana pješačenja, na inicijativu i organizaciju predsjednika Saveza sportske rekreacije Šibensko-Kninske županije, gospodina Dragana Lujanovića i dopredsjednika saveza sportske rekreacije Primorsko-goranske županije, gosp. Davorina Klobučara, u cilju suradnje tih dvaju saveza, upriličen je zajednički pohod na najviši vrh Republike Hrvatske – Dinaru (1831m n/m).
Predstavnike Saveza sportske rekreacije PGŽ – a činili su članovi Udruge „KUPA“ iz Broda na Kupi, kojima se priključio i predstavnik iz slovenskog TŠD- a Kostel.

Zajednički cilj bio je, po lijepom i bistrom vremenu, osvojiti Dinaru, koja se ponosno propinje iznad hrvatskog kraljevskog Grada Knina. Nakon višesatnog uspinjanja, u odličnom raspoloženju, izbilo se na najvišu točku Republike Hrvatske odakle se pružao prekrasan pogled na Kornatske otoke, s druge strane na Peručko jezero, te na planine Bosne i Hercegovine. Na povratku za sve je organiziran ručak u planinarskom Domu Brezovac s prigodnim druženjem. Po povratku u Grad Knin organizirano je razgledavanje povijesne Kninske tvrđave uz stručno vođenje poznatog  kninskog književnika , gospodina Ante Nadomira Tadića Šutre.

Razgledavanje povijesnih znamenitosti Knina i sjećanja na veličanstvenu vojnu operaciju „Oluja“, nastavljeno je i drugi dan u nedjelju, a završilo zajedničkim odlaskom na misu u novoizgrađenu katoličku crkvu u središtu Knina.
Prekrasno druženje u kojem je vladalo zajedništvo svih nazočnih, kninjana, primoraca, gorana i slovenaca, završilo je dogovorom da se ova započeta suradnja sportom, rekreacijom  i kulturom , nastavi i u svim drugim oblicima, i to već na proljeće na našem goranskom području.

PLANINARSKI POHOD NA LOŠKU STIJENU (875 m)
19. listopada 2014. godine

U ciklusu planinarskih pohoda, danas je na red došla veoma atraktivna stijene koja ponosno strši iznad kanjona rijeke Kupe, koja je na tim prostorima granična rijeka.
Loška stijene je na prostorima Republike Slovenije i oduvijek je privlačila pažnju mnogih  planinara, pa tako i nas koji smo se odavno željeli popesti na njezin vrh.
Kad se pogleda da krećemo iz Kupske doline sa 220 m n/m  i penjemo se na 875 m n/m, onda je to za poludnevni  izlet zavidan zahvat.
Krenulo se preko Osilnice, pa preko Malog Vršića, do masiva od preko 1000 m  n/m, te se spustili na vrh Loške stijene s koje se pruža veoma atraktivan pogled na kanjon Kupe prema hrvatskoj strani.

Pogled se pruža isto tako odličan na Snježnik, Risnjak, slovenski Snježnik, dole prema Kuželjskoj stijeni, Drgomlju itd.
Akraktivno je bilo pratiti raftersku posadu koja se spuštala brzacima rijeke Kupe.
Dan je bio kao stvoren za akciju, koju smo apsolutno iskoristili i uživali u pogledu na ljepote koje nas okružuju i čiji smo svakodnevni  svjedoci.
Naravno da smo fotografirali ove prizore za uspomenu na zajedničke trenutke provedene promatrajući našu ljepoticu Kupu kako slapovito vijuga kanjonom naše mladosti.

PLANINARSKI POHOD NA SNJEŽNIK (1505 m)
12. listopada 2014. godine

Članovi Udruge „KUPA“ opet su krenuli u novu aktivnost, a to je bio danas planinarski pohod na Snježnik, koji se ponosno izdiže iznad Platka, sa kojeg se pruža izvanredan pogled na Kvarner s jedne strane, a s druge na šumoviti Gorski kotar koji je sada prošaran prekrasnim jesenjim bojama.
Dan je bio kao stvoren za planinarenje, djelomično sunčan uz lagani vjetar , koji je istina pojačao na vrhu Snježnika.
Dom koji je bio primjer pravog planinarskog doma u planini, sada je zapušten i devastiran i prava je šteta da on propada.

Prekrasna terasa, na kojoj je bilo moguće sunčati se i uživati s pogledom na naše more, sada je već prošlost, na što bi se trebalo zamisliti.
No, konstatacija je  da smo zaista prirodno bogata zemlja, hoćeš morem, rijekama i jezerima, a jednako tako i atraktivnim planinama.
Članovi Udruge „KUPA“ iz Broda na Kupi zaista su uživali taj dan u zdravoj rekreaciji planinarenja i zajedničkog druženja.

ALPINISTIČKO ISKUŠENJE
12. listopada 2014. godine

Po završenom planinarskom pohodu na Snježnik  i spuštanjem na početnu bazu na Platak, otišli smo na kratko osvježenje i odlične palačinke u Mali Dom, gdje je naš mladi član Matej predložio alpinističku aktivnost.
S obzirom da je on pripadnik GSS-a,  stanica Delnice, a ujedno i sve veći alpinista, sa sobom je ponio svu potrebnu opremu i odveo nas na obližnju atraktivnu stijenu ispod Malog Platka.
Svi smo željeli probati penjati uz strmu stijenu, pa smo se za čas  našli u novom iskušenju.
Istina, bilo je tu već poveći broj mladih alpinista koji su trenirali na ovoj, za alpinizam, već spremnoj stijeni.

Matej je upoznao sve kako krenuti u ovu avanturu i kako se ponašati, pa je tako prvi krenuo Željko Pajnić, koji inaće je poznat kao neustrašiv borac.
I zaista svoje alpinističko krštenje je odlično odradio i živ se vratio na zemlju.
Njegovim stopama jednako je krenula i njegova ljepša polovica Vesna, koja je sve zadivila i veoma hrabro i uspješno se penjala zahtjevnim grebenima.
Bravo Vesna, a već ide i Vedrana, koja je isto tako veoma uspješna. Naravno, došao je red i na predsjednika Udruge, koji  sigurno ne odustaje i u svom sportskom duhu savladava litice bosonog, bez obzira što oštro stijenje reže tabane.

Ali treba sve izdržati za pravi izazov i poduhvat.
Preostali član Udruge,  koji je isto prvi puta osjetio čari alpinizma, bio je naš Roco, koji je savladao početni strah i odlično krenuo prema nebu i isto tako se uspješno vratio na čvrsto tlo.
Na  kraju krenuli su, več iskusni, Višnja i Matej koji su pokazali zaista zavidnu vještinu penjanja i za čas bili na vrhu velike i okomite litice.
Na vrhu su nam mahnuli veselo i uspješno se spustili  do nas, koji smo ih s oduševljenjem pozdravili i zahvalili im se na priuštenim atrakcijama.

PLANINARSKI POHOD NA BJELOLASICU (1534 m)
23. listopada 2010. godine

U subotu 23. listopada 2010. godine u organizaciji Udruge „KUPA“ iz Broda na Kupi, organiziran ja vrlo uspješan pohod na najviši vrh Gorskog kotara – Bjelolasicu, koja sa svojih 1534m visoko strši iznad mora. Polazak je bio u 08.30 sati iz Broda na Kupi, odakle se krenulo automobilima put Mrkoplja, a potom do Begovog Razdolja, nakon kojeg se krenulo pješke ususret Bjelolasici. Skupinu je činilo jedanaestero članova „KUPE“, među kojima je bila najmlađa Laura Gadanec sa samo 8 godina, te nešto stariji sa 12 godina Ines Klobučar i Borna Gadanec koji su, predvođeni s ostalim starijim članovima (Kristina Injić, Igor Pajnić, Vesna Pajnić, Zlatko Rošoci, Vedrana Jakljević, Ines Gadanec, Goran i Davorin Klobučar) veoma uspješno savladali uspinjanje na sam vrh. Samo uspinjanje bilo je otežano s obzirom na veoma sklizak teren i ostatke  snjega, a i jak vjetar je pričinjavao određene probleme.
No, bez obzira na sve, cilj je u potpunosti  ostvaren te je radosna  ekipa stala na vrh našeg Gorskog Kotara (1534 m) točno u podne.
Kad se voli svoj zavičaj i goranske planine, onda ni  surove vremenske prilike,koje su vladale na vrhu Bjelolasice, nisu mogle zaustaviti ovu poduzetnu Udrugu da ostvari još jedan uspjeh.

Tim više veseli što je bilo vrlo mladih u pohodu, gdje im se od malih nogu usađuje ljubav i poštovanje prema vrednotama  Gorskog kotara.
Poslije nezaobilaznog fotografiranja, krenulo se prema skloništu Mihelčić, gdje smo zatekli vesele i ljubazne domačine P.D. „Bjelolasica“.
Zajedničko druženje i okrijepa, dalo je svima novu snagu za nastavak i postepeno uspješno spuštanje niz planinu.
Po silasku s planine, zdravo i veselo druženje nastavili smo u piceriji u Delnicama, gdje je bilo sve u slast, vrlo zadovoljnih velikih i malih, pravih prijatelja i suradnika članova Udruge „KUPA“.

Još jedan lijepi dan i doživljaj, koji opetovano od nas iziskuje zaključak, da uistinu imamo bogat, raznovrstan i prekrasan  Gorski  kotar.

Predsjednik Udruge “Kupa”
Davorin Klobučar

DVODNEVNI PLANINARSKI POHOD NA SJEVERNI VELEBIT
19. i 20. 06. 2010. godine

U organizaciji Udruge „KUPA“  iz Broda na Kupi i Planinarskog Društva „Škamnica“ iz Brinja, organiziran je dvodnevni planinarski pohod na Sjeverni Velebit dana 19. i 20. lipnja 2010. godine . Osim članova „KUPE“ i „Škamnice“ u ovom pohodu sudjelovao je i predstavnik T.Š.D. Kostel  iz Slovenije. Ova međunarodna i prijateljska ekipa dva je dana provela na najljepšim predjelima Nacionalnog Parka Sjeverni Velebit, upoznavajući i uživajući u ljepotama ove velebne hrvatske planine. Nakon susreta  u Otočcu i iznimne dobrodošlice koju su nam pripremili domaćini P.D. „Škamnica“ iz Brinja, njen predsjednik gosp. Gojko Crnković i dopredsjednik gosp. Krešimir Oršanić, akcija je dogovorena i krenulo se prema Krasnu.

Pohod je započeo iz Krasna prema Zavižanu, odakle se krenulo na poznatu Premužičevu stazu, koja je uistinu remek  djelo davnih godina (1930-1933 god.) vrijednih ljudi koji su podarili mnogim generacijama užitak prolaska tom stazom koja pokazuje raznolikost, ljepotu i snagu Sjevernog Velebita. Vrijeme iako najavljivano loše, ipak je bilo  prvog dana uglavnom sunčano, no sa samog vrha  Gromovače ipak nas je otjerala grmljavina. Kad nas je dijelilo gotovo par minuta uspinjanja do samog vrha, započela je žestoka grmljavina, i naši domaćini su predložili da se stane i vrati prema prvom skloništu. Osobno nisam bio zadovoljan s time i onako u svom stilu upornosti  želio sam da usprkos svemu osvojimo i taj vrh.

No, Gojko Crnković kao vodič, donio je odluku da bi to bilo previše opasno, te nas vratio u podnožje, što sam u konačnici apsolutno prihvatio, smatrajući, bez obzira na moj natjecateljski duh, da je to sigurno ispravna odluka. Naravno, da planina kao Velebit zna biti itekako  nepredvidiva i u trenutku pokaže sve svoje opasnosti, koje zasigurno čovijek treba poštivati. Povukli smo se do Rosijevog skloništa gdje smo i slatko marendali i odmorili, te dočekali i prestanak kiše koju je grmjavina na Štirovači izazvala. Potom smo krenuli nazad Premužičevom stazom prema Zavižanu, a daljnjim tijekom dana izmjenjivale su se sve čudi koje planina nudi. Nakon noćenja u planini, nastavilo se slijedeći dan u osvajanje ostalih predjela kao što je Štirovača, gdje smo opet slatko doručkovali i pili iznimno hladnu vodu (dobro ohlađeni  gemišt).

U nastavku smo došli do Doma na Alanu, odakle se pružao  prekrasan pogled s Velebita na naše Jadransko more i otoke Rab i Pag. U popodnevnim satima spustili smo se prema startnoj poziciji, do Krasna gdje smo posjetili daleko poznatu siranu „Runolist“ i naravno kupili  za doma ponešto sira. Krasno je uistinu krasno, gdje je i smještena uprava Nacionalnog Parka Sjeverni Velebit, te smo posjetili  gore na brdu i poznato svetište Majke Božje. Kao ljubitelji  planina i zaljubljenici  čistih rijeka, svakako smo iskoristili prigodu i po spuštanju s planine krenuli u obilazak rijeke Gacke.

Posjetili smo nekoliko njenih izvora gdje nas je najviše dojmilo Majerovo Vrilo. Kod samog obilaska Gacke, dobili smo izvrsne informacije i tumačenja od domaćina gosp. Krešimira Oršaniča , koji i stanuje u Otočcu, a i dopunski radi kao turističkoi vodič, što je apsolutno i opravdao. Uistinu smo bili oduševljeni svime što smo doživjeli u ta dva dana s konstatacijom da imamo bogom danu domovinu. Naravno da smo uvijek i svuda promovirali i našu Kupu i Gorski Kotar, što uvijek i činimo ma gdje bili. Ovo divno prijateljsko druženje u planini, zaključili smo dogovorom da se opet nađemo vrlo uskoro, već  na jesen i to na Srednjem Velebitu.

Isto tako predložili smo našim ljubaznim domaćinima da u nastavku organiziramo njihov dolazak u naš kraj, Brod na Kupi, gdje planiramo pješački pohod na poznati  Zeleni Vir ili neku drugu destinaciju, a uz to svakako bi naše prijatelje iz Like i spustili  raft čamcem niz brzake našeg ponosa – rijeke Kupe. Na kraju želim se još jednom srdačno zahvaliti rukovodstvu P.D. “Škamnica“, Gojku i Krešimiru koji su ostavili dojam izuzetnih domaćina, pokazali svoje snalaženje u nepredvidivom Velebitu, te odlike pravih vodiča, pa smatram da se članovi njihovoga društva kao i žitelji toga kraja trebaju s njima ponositi. I ono što nas sve  jako veseli, ovakvim prijateljskim pohodima, osim upoznavanja naših prirodnih vrednota, zbližavamo Liku i Gorski Kotar , zeleno bogatstvo naše domovine.

Predsjednik Udruge Kupa
Davorin Klobučar

PLANINARSKI POHOD NA KLEK
16. studenog 2008. godine

U organizaciji Udruge “Kupa” iz Broda na Kupi organiziran je 16. studenog 2008. godine (nedjelja) planinarski pohod na Klek.

U pohodu su sudjelovali članovi Udruge, kao i drugi žitelji Kupske doline koji su se uspješno popeli na sam vrh Kleka (1198 m).

Izuzetno lijep i ugodan pohod koji nikoga nije ostavio ravnodušnim, a i spoznaja da Klek čini kamen temeljac hrvatskog planinarstva, još više veseli sve sudionike.

Izuzetno nas sve veseli što uistinu gotovo na svakom koraku našeg prelijepog Gorskog Kotara imamo ljepote i atrakcije koje su vrijedne pažnje, a ova Udruga svakako to želi istaknuti i poticati na daljnjji razvoj.

PLANINARSKI POHOD NA BIJELE STIJENE
11. listopada 2008. godine

U organizaciji Udruge “Kupa” iz Broda na Kupi u subotu, 11. listopada 2008. godine organiziran je planinarski pohod na Bijele stijene u kojem su sudjelovali, osim članova Udruge i žitelja Kupske doline, i riječanke, tako da je ova mnogobrojna mješovita goransko-primorska ekipa veoma uspješno savladala sve uspone i popela se na vrh izuzetno lijepih Bijelih stjena.

Moramo istaknuti da smo se još jednom svi skupa oduševili prekrasnim prirodnim ljepotama koje naš Gorski kotar ima te preporučujemo svima da se isto treba više cijeniti jer to bogatstvo od neizmjerne važnosti za razvoj turizma na ovim prostorima.
Želimo istaknuti i pohvaliti veliku ljubaznost i susretljivost voditelja turističkog ureda općine Mrkopalj, gospodina Cuculića.

Prekrasan izlet po izuzetnom lijepom vremenu i krajoliku sve nas je oduševio tako da je zaključak da ćemo i dalje vrlo rado obilaziti naš goranski kraj te i povezivati se s našim primorcima, što ova udruga itekako čini.
Ovu ekspediciju činilo je jedanaest veselih i duhom i tijelom bogatih članova, od najmlađeg Gorana Klobučara, 22 godine, do najstarije, ali veoma vitalne gospođe Mire Kajfež, koja je dala veliki doprinos ovom kolektivu.

EKSPEDICIJA “TARA – DURMITOR” 2008.
17.08.2008.

Mješovita međunarodna ekspedicija u sastavu sedam članova, koju su činili pojedini članovi Udruge “KUPA” iz Broda na Kupi, članovi Kluba podvodnih aktivnosti “ Kostrena” iz Kostrena te predstavnik Turistično-športskog društva Kostel iz Republike Slovenije., krenula je rano ujutro 17.08 2008. godine put Crne Gore. Kao suradnici u mnogim akcijama naših društava, odlučili smo da upoznamo i savladamo prekrasne dijelove N.P.Durmitor i kanjona rijeke Tare.
Nakon puta kroz Dalmaciju i njezinog zaleđa gdje smo se divili Modrom i Crvenom jezeru, krenuli smo Hercegovinom preko Mostara i nazočili čuvenim skokovima sa starog mosta.

Nastavak puta i uspinjanje na brdo dovelo nas je u Republiku Crnu Goru, gdje smo preko Nikšića krenuli put golemog Durmitora.
Nakon sporog ali sigurnog uspinjanja kombijem po uskim serpentinama, stigli smo u Žabljak u 21,00 sati gdje su nas dočekali i naši domaćini.
Moramo napomenuti da smo ovu ekspediciju dogovarali u suradnji s Zajednicom Crnogoraca u Primorsko-goranskoj županiji, N.P. Durmitor i Udruženjem “Triftar” na čelu s gospodinom Goranom Lekovićem sa Tare.

Odmah slijedeći dan nakon kračeg upoznavanja sa centrom Durmitora Žabljakom, bili smo primljeni kod direktora uprave N.P.Durmitor te nakon toga odmah krenuli prema kanjonu rijeke Tare gdje nas je dočekao izrazito ljubazni gosp. Goran Leković, čiji smo bili gosti u naredne dane druženja s suzom Europe, kako naziva Goran rijeku Taru. Inače Udruženje “Triftar” se bavi splavarenjem i raftingom na Tari, ali ono što treba posebno naglasiti, Goran Leković kao domaći čovjek sa Tare i njezin zaljubljenik, je jedini koji je sačuvao tradiciju do danas drvenog splava kojeg radi sam od balvana za svako spuštanje posebno.

Veliki je zaštitnik te prekrasne rijeke i uz svoje originalne splavi kojima spušta turiste velikim kanjonima, pravi je promotor turizma i ljepote na prostorima N.P. Durmitor.
Iako je naša želja bila naravno drveni splav, nismo si tu želju mogli ostvariti s obzirom da je vodostaj Tare bio nevjerojatno nizak, što kažu domaćini najniži u zadnjih 30 godina zbog velikih suša, pa smo krenuli s raft čamcima za koje je bilo ipak dosta vode da možemo uživati u svakom trenutku. Odmah je pao dogovor da za iduću godinu dođemo u 6 mjesecu kada je vodostaj i za četiri metra veći , kada bi koristili drveni splav što je jedinstveno u svijetu.

Dva smo se dana družili s kanjonima Tare i prekrasnom i nedirnutom prirodom što posebno oslikava plavetnilo dna rijeke i neba koje se nazire iznad visokih i strmih litica koje se pružaju pa čak i 1200 metara iznad nas. Prava avantura koju preporučamo svakom ljubitelju prirode spremnog za odvažnu i hrabru akciju, posebice ljubiteljima rijeka jer uistinu je Tara zakon u Europi. Svakako preporučamo našeg domačina Gorana Lekovića i njegovo Udruženje “Triftar” jer su uistinu originalni, veliki poznavaoci prilika, ljubazni, pošteni i kratko rečeno najbolji.
Spuštali smo se 70 km nizvodno po Tari i prošli sve njene kanjone, spavali u kanjonu i proživljavali izvanredne trenutke u odličnom druženju.

Ekipa je bila odlična, spremna za akciju i zafrkanciju, uz svježa kupanja i skokove itd. a sve smo to bogato fotografirali i snimili.
Kad smo se izvukli iz kanjona Tare digli smo se u Žabljak gdje smo imali bazu naredne dane, odakle smo svaki dan odlazili na planinarenje i osvajanje vrhova Durmitora. Pa tako smo posjetili Crno jezero koje se ističe podno visokih planina a i kupanje je ugodno, puno toplije od Tare. Posjetili smo Savin Kuk na koji vuče i žičara, što je zimi i atraktivno skijalište / 2200 m n/m /. Najzahtjevniji je bio uspon na najviši vrh Durmitora, Bobotov Kuk / 2528 m n/m / što je bila izuzetna i atraktivna avantura i nakon napornog i opasnog uspinjanja od strane Sedla, odakle smo se uspinjali puna tri sata do vrha, dolazak nas trojice na sam vrh bio je veliki osječaj pobjede.

Preostali dio naše ekipe uživao je na Crnom jezeru koje smo mi pogledom imali kao na dlanu.Prekrasni vidici se pružaju na ovu golemu planinu Durmitor koji ima čak 42 vrha preko 2000 m visine. Samo spuštanje bilo je vrlo pažljivo po stjenovitom terenu, što bi moglo i divokozama pričinjavati poteškoče, ali sve je prošlo u najbolje redu, te vrlo zadovoljni i ponosni na uspjeh i ljepotu doživljenu na Durmitoru popili smo na Sedlu pri povratku dobro i izuzetno hladno Nikšičko pivo.
Iste večeri imali smo zajednčko druženje s našim domačinima kojim smo se zahvalili na pruženoj ljubaznosti kao i na uslugama koje su nam darovali, s željom da se opet vidimo i družimo. Imali smo i prijem kod predsjednika Skupštine općine Žabljak, kojem smo istaknuli da smo kao međunarodna ekspedicija koja dolazi iz Republike Hrvatske izuzetno zadovoljni ljubaznošću svih s kojima smo se susretali, te oduševljeni prirodnim bogatstvom i ljepotom što pruža N.P.Durmitor i kanjon rijeke Tare.
Isto tako smo prezentirali i naš kraj iz kojeg dolazimo Primorsko-goransku županiju, Gorski kotar, Kupsku dolinu i naravno našu Kupu, te smo bili pravi ambasadori u svakoj prilici.
Slijedečeg dana krenuli smo put povratka ali ovaj puta prema Podgorici, zatim prema Cetinju i na Lovčen gdje smo posjetili Njegošev mauzelej. Nakon toga se spuštamo na more u Budvu gdje obilazimo prekrasni Sv.Stefan, okupamo se i krečemo preko Kotora prema svojoj domovini.
Izuzetno bogata i raznovrsna ekspedicija, puna novih saznaja i doživljaja što smo dokumentirali kroz mnoga snimanja i veliki broj fotografija.

Predsjednik Udruge “Kupa”
Davorin Klobučar

POHOD NA KUŽELJSKU STIJENU (875 m)
13.04.2008. godine

13.04.2008. godine članovi Udruge Kupa s još nekoliko žitelja Kupske doline pohodili su planinu koja se uzdiže iznad Kupske doline.
Sam hod trajao je od Broda na Kupi do vrha planine oko 3 sata s kratkim odmorima. Svladala se visinska razlika od 653 metara.

Pogled s vrha je predivan na cijelu dolinu i rijeku Kupu.
Odlčno druženje i raspoloženje vladalo tijekom cijelog puta, a završili smo po povratku na odličnom čaju kod naših prijatelja Slovenaca iz T.Š.D. KOSTEL pri Jožetu Klariću, koga pohvaljujemo kao odličnog domačina.

POHOD ČLANOVA UDRUGE “KUPA”
NA PLANINU RISNJAK (1525 m)
13. listopada 2007.

Nadnevka 13. listopada 2007. godine Udruga “Kupa” organizirala je pohod na vrh planine
Risnjak (1525 m).

Ekipu Udruge “Kupa” koja je pohodila Risnjak sačinjavalo je deset članova.

POHOD NA TRIGLAV (SLOVENIJA) 2864 m
21. 22. i 23. 08. 2007.

Nadnevaka 21. 22. i 23. kolovoza 2007. godine organiziran je uspješan pohod članova Udruge “Kupa” na planinu Triglav (Slovenija) visine 2864 metara.

Planinski vrh uspješno su osvojila tri člana Udruge “Kupa” i član T.Š.D. “Kostel” (Slovenija) zajedno.